Interviju je originalno objavljen na Španskom: “Jan Gehl, ciudades para la gente” a engleski prevod je preuzet sa sajta: archdaily.com
Šta bi trebalo da podrazumijevamo pod gradovima po mjeri ljudi?
Kada govorim o ovom konceptu, uzimam ljudska čula kao polaznu tačku, i to kako se mi, ljudi, krećemo. Čovjek je, naravno, biće koje hoda, i naša čula su savršeno prilagođena brzini kretanja od oko 5km/h.
Stari gradovi su tako građeni da se homo sapiens u njima osjećao prijatno. Prostori nisu bili preširoki ili preveliki, zato se čovjek osjećao ugodno.
U starim metropolama, sve je bilo prilagođeno mjeri osobe, ali nakon pojave modernizma i automobila, važnost ove mjere je zaboravljena.
Od arhitekture prilagođene kretanju brzinom 5km/h došli smo do cijelih gradova prilagođenih brzini kretanja od 60km/h, što je značilo šire ulice, veće reklame, visočije zgrade, gdje više nismo u mogućnosti ništa da vidimo do detalja, jer se krećemo tako brzo.
Tako su modernizam i "motorizam" zbunili mnoge arhitekte i planere u vezi prave mjere za ljudska bića. Izučavao sam ovu temu dugo vremena i vjerujem da su u proteklih 50 godina, arhitekti i planeri zaboravili šta je dobra ljudska mjera . U prošlosti su to jako dobro znali.
Mi trenutno živimo u kompleksnim mega-gradovima. Da li je, u takvim gradovima, moguće misliti o ljudskoj mjeri?
Sigurno da jeste. Mislim da možemo da razgovaramo o potrebi za transportnim koridorima gdje imamo potrebu za brzinom od 60km/h i dizajnom po mjeri automobila, ali, kada je riječ o prostorima gdje ljudi žive, rade, idu u kupovinu i reću se kao pješaci, lako možemo unaprijediti stvari.
Venecija je grad po mjeri ljudi. Prosječna širina ulice je 3m, što grad čini pogodnim za šetnju sa puno interesantnih javnih prostora. To je grad koji zaista ima razmjeru koja je prilagođena ljudima, koja je mala, lična, intimna. Dok su mjesta kao Dubai gradovi za dinosauruse, ne za ljudska bića.
U Vašoj knjizi "Cities for People" dopala nam se sledeća fraza: prvo mi oblikujemo gradove a onda oni oblikuju nas." Šta to tačno vama znači?
Ta fraza znači da fizički okvir u kojem živimo i provodimo vrijeme ima ogroman uticaj na naše ponašanje i stil života. Na vaš životni stil drastično će uticati to da li živite u predgrađu nekog američkog grada ili u Barseloni, na primjer.
Daću vam samo jedan primjer, dokazano je da ljudi koji žive u predgrađima imaju kraći životni vijek od ljudi koji žive u gradovima. Zašto? Uglavnom zbog toga što se u gradovima više pješači, dok se u predgrađima češće vozi autmobilom a manje pješači.
Ako se ne krećemo dovoljno, to negativno utiče naše zdravlje i očekivani životni vijek se skraćuje. Ovo je samo jedan način da pokažemo kako grdovi i metropolisi utiču na naš stil života. Izgrađena sredina u kojoj živimo ostavlja ogromne posljedice na naš životni stil; svaki put kada promijenimo grad, mi mijenjamo i životne stilove ljudi u njemu. Ono što je interesantno je da mi ne znamo mnogo o tome kako se građena sredina stvara i kakve posljedice ostavlja na naše živote. Uprkos tome, postoji određena svijest o tome da građena sredina i oblikovanje gradova utiče na životne stilove ljudi.
Uvijek govorimo o važnosti javnog života i javnog prostora i njihovom uticaju na kvalitet života ljudi. Želimo da vas pitamo, koje su karakteristike koje javni prostor treba da ima da bi promovisao kvalitetan javni život?
Na raju moje knjige "Cities for People" postoji dio koji se zove "alati" koji sadrži listu ključnih riječi sa 12 kvalitativnih kriterijuma za humano-centrični pristup.
Ako me pitate šta čini dobar javni prostor, rekao bih da ako je javni prostor dobar, treba da uzmete tu listu i da na svih 12 kriterijuma imate odgovor: da, ima to. Ako odete na neke od najboljih javnih prostora na svijetu, kao što je Plaza de Campo u Sijeni, u Italiji, i uzmete ovih 12 tačaka, vidjećete da su svih 12 fenomenalno ispoštovane, ali ako odete na trgove u Braziliji, u Brazilu, vidjećete da su skoro svih 12 kriterijuma ignorisani. U bilo kom italijanskom gradu postoji puno stvari koje čine da se osjećate prijatno, dok ih u Braziliji ima nekoliko.
12 kriterijuma za prijatan javni prostor:
1) Zaštita od saobraćaja i nezgoda - osjećaj zaštićenosti
2) Zaštita od kriminala i nasilja - osjećaj sigurnosti
3) Zaštita od neprijatnih utisaka (kiša, vjeta, prašina, smog..)
4) Mogućnosti za šetnju
5) Mogućnosti za stajanje i zadržavanje
6) Mogućnosti za sjedenje
7) Da može nešto da se vidi
8) Da može da se razgovara (da nije velika buka i da ima gdje da se sjedne da bi se razgovaralo)
9) Da pruža mogućnost za igru, zabavu i fizičke aktivnosti
10) Razmjera ( da su zgrade i otvoreni prostori oblikovani po dimneziji i mjeri ljudi)
11) Mogućnost da se uživa u pozitivnim aspektima lokalne klime (sunce, snijeg, toplota, hladovina..)
12) Pozitivni utisci (lijep dizajn, prijatni materijali, dobar pogled, zelenilo, drveće, voda..)